Bolesti zavisnosti predstavljaju
sociopatološki fenomen koji karakterišu, kao bolest, pre svega
fizička ili psihička, ili psihička i fizička zavisnost, nastale
kao posledica ponovnog i čestog unošenja u organizam prirodnih
ili veštačkih psihoaktivnih supstanci (PAS). Rezultat ovakvog
unošenja PAS u organizam je njegovo adaptiranje na njih, tako
da one postaju sastavni deo metabolizma i javlja se određeni
oblik zavisnosti. Pod drogom se podrazumeva svaka supstanca
biljnog ili sintetičkog porekla koja, kada se unese u organizam,
može da modifikuje jednu ili više njegovih funkcija i da nakon
ponovljene upotrebe dovede do stvaranja psihičke i/ili fizičke
zavisnosti. Narkomanija je termin iz grčkog jezika
koja označava socio-kulturno neprihvaćeno korišćenje psihoaktivnih
supstanci, koje može izazvati štetne ili nepredvidive posledice
po pojedinca i društvo. Narkomanija je opšti termin koji se koristi za sve tipove
zavisnosti. Tipovi zavisnosti su različiti u zavisnosti od toga
koja se droga koristi (alkoholni, amfetaminski, barbiturni,
kanabisni, kokainski, halucinogeni, khat, opijatski i tip isparljivih
rastvarača). Narkomanija ili zavisnost od
droga je snažna vezanost osobe za neku psihoaktivnu
supstancu, koja se ispoljava kao neodoljiva strast za njenim
konzumiranjem. 1957. godine Svetska zdravstvena organizacija
definisala je narkomaniju kao: „stanje periodične ili hronične
intoksikacije izazvano ponovljenim unošenjem droge“. Možemo
razlikovati tri vrste zavisnosti: psihičku, fizičku i stanje
tolerancije. Koliko će brzo nastupiti i kakva će biti priroda
i jačina zavisnosti zavisi od mnogih činilaca: vrste droge i
njenih farmakoloških svojstava, od načina, učestalosti, količine
i dužine konzumiranja, od ličnosti zavisnika i njegovih potreba,
njegove porodične i društvene sredine itd. Narkoman je osoba koja je usled česte
i nekontrolisane zloupotrebe psihoaktivnih supstanci stekla
psihičku ili fizičku zavisnost ili obe.
Psihička zavisnost je posebno stanje
svesti koje se sastoji u želji i potrebi nekih ljudi za
efektima droge koje oni doživljavaju kao prijatne i donose
im zadovoljstvo ili izmenjen doživljaj realnosti.
Fizička zavisnost je specijalno
stanje organizma koje nastaje usled prilagođavanja organizma
na stalno prisustvo droga tako da ona postaje sastavni deo
rada ćelije odnosno biohemijskih procesa koji se odigravaju
u njoj. Ovim ćelija postaje zavisna od prisustva droge i
njen nedostatak dovodi do velikih poremećaja u njenom radu
do nivoa njenog opstanka. Intenzitet fizičke zavisnosti
nije uvek isti i zavisi od vrste droge koja se uzima i od
ličnosti konzumenta.
Klasičan znak uspostavljanja fizičke zavisnosti je pojava
apstinecijalnog sindroma, koji prestavlja Neprijatni
psihički doživljaji, telesne tegobe i simptomi koji se pojavljuju
kada se prekine uzimanje droge ili kada se značajnije smanji
uneta doza. Apstinencijalni sindrom karakteriše čitav
niz simptoma i znakova psihičke i fizičke prirode, koji su specifični
za svaki tip droge. Ovo stanje se popravlja ili nestaje davanjem
iste droge ili droge sa sličnim farmakološkim dejstvom. Simpomi
koji se javljaju se razlikuju u zavisnosti od tipa droge koja
se unosi. Tolerancija je specifično stanje koje
se javlja kod narkomana i koje karakteriše pojava da se sa istom
količinom unesene droge ne mogu postići isti, raniji efekti,
a sve zbog prilagođavanja organizma na stalno prisustvo droge.
Svaki sledeći put je zato potrebno uneti veće količine droge
da bi se postigao željeni efekat. Tolerancija se sa izvesnim
drogama kao što su amfetamini i opijati, razvija vrlo brzo. Ukrštena tolerancija je pojava kada uzimanje
jedne droge dovodi do stvaranja tolerancije ne samo na tu drogu,
već i na drogu istog ili srodnog tipa. Habituaciju karakteriše želja, ali ne
kompulzija da se nastavi uzimanje droge radi njenih efekata
na poboljšanje raspoloženja, mala ili nikakva tendencija da
se poveća doza, izvestan stepen psihičke zavisnosti, ali odsustvo
fizičke zavisnosti, pa prema tome i odsustvo apstinencijalnog
sindroma. Štetni efekti, ako se jave, tiču se samo pojedinca
Novija shvatanja eksperata Svetske zdravstvene organizacije
pod kliničkim sindromom zavisnosti podrazumevaju
stanje psihičke i fizičke zavisnosti koje nastaje kod osoba
koje kontinuirano uzimaju određene ili više droga, što uključuje
žudnju za drogom i njeno učestalo uzimanje kako bi se doživeli
odgovarajući psihički efekti i izbegli patnja i poremećaji izazvani
lišavanjem droge (apstinencijalni sindrom). Prelaskom iz starog milenijuma u novi, svet je počeo da
poprima drugačija obeležja. Iako je ostvaren ogroman tehnološki
napredak u društvu postalo je uočljivo da se ono intezivno sve
više odlikuje agresijom, depresijom, neetičnošću i kršenjem
ljudskim pravima što samo jasno govori o krizi u kojoj je novo
društvo zapalo. Mnogi misle da ovakve situacije mogu da reše brzo, tako
što beže u neki svet koji je samo njima poznat, a taj svet pružaju
psihoaktivne supstance. Međutim, ove supstance
su se pokazale kao najgora moguća varijanta traženja identiteta,
jer umesto da se on traži kroz relaciju i povezivanjem sa drugim
ljudskim bićem, dakle, otvaranjem prema svetu, psihoaktivne
supstance, zapravo, vode suprotno, u zatvaranju u nestvarni
svet. Psihoaktivne supstance su kao pojam realtivno u savremenoj
upotrebi, što znači da sve više menjaju termine kao što su droga,
supstanca, opojna droga i sl. Možemo slobodno da podrazumevamo pod psihoaktivnim supstancama
sve ono čijom se dugotrajnom upotrebom stvara fizička (organska)
ili psihička zavisnost i za kojima se oseća snažna potreba.
To mogu biti različita sredstva, pa i lekovi kada se zloupotrebljavaju.
''Psihoaktivne supstance
su hemijske supstance koje unete u telo putem krvotoka nađu
svoj put do mozga i tu ispoljavaju svoje dejstvo.Ono što ih
čini tako ''poželjnim'' i ''čarobnim'' je činjenica da one menjaju
ono što osećamo i mislimo u periodu njihovog delovanja – npr.
izazivaju osećaj lebdenja ili vrtoglavice (koji neke u početku
strašno plaši), zatim, menjaju nivo emocionalnog doživljavanja
ili raspoloženja bilo ka ''plusu'' (dižu) ili ka ''minusu''
(spuštaju), ponekad smanjuju osećanje telesnog bola (anesteziraju
ili otupljuju), ili pojačavaju opažanje okoline (do haluciniranja)''.
Kod pojave zavisnosti zapaža se postepeni
razvoj destruktivnih misli, osećanja i navike na celokupnu ličnost.
Pravilo je da se razvoj ličnosti prekida i zaustavlja u onom
uzrastu u kojem je počela zloupotreba droge, pa su tinejdžeri
propustili mnoge ''lekcije'' iz socijalizacije i osnovnog sazrevanja.
Možete i da nas pozovete i da
postavite pitanje
Telefoni 021/6339-812 - 021/6339-814